Uskršnja čestitka Općinskog načelnika

Građanima Bosne i Hercegovine, mojim najmilijim Varešacima katoličke vjeroispovijesti, ma gdje bili...

Poštovani,

Milenijima mi živimo na ovim prostorima, jedni pored drugih i jedni sa drugima. Godinama mi međusobno dijelimo i radost i žalost i tugu i bol svakojaku i u svemu tome opstajemo zahvaljujući svom čuvenom komšiluku i uvažavanju jedinstva u različitostima.

Međutim, ima nas koji se još od Adama i Eve niti mijenjamo, niti želimo da se promijenimo. Stanje dobrog dijela nas može se opisati na način da smo mi razno razno kamenje smješteno u Okean vode, koji simbolizira vjeru. I kada izvadimo taj kamen iz vode i razbijeno ga, vidimo da je suh i da u njemu nema, niti je u njega ušla voda. Nema u njemu vjere.

Naš Isus je bio toga duboko svjestan i bio je neizmjerno zbog toga tužan.
Bio je zbog toga stigmatiziran, mučen, progonjen, surovo kažnjavan i od značajnog broja ljudi do dana današnjeg neshvaćen.

U trenucima vlastite patnje i bola, koji obični smrtnik nije mogao da shvati, imao je Isus vremena da sasluša i posavjetuje ljude da čine dozvoljene i Bogu mile stvari. Radio je to kao Vjerovjesnik, kome je Bog dao sebe i dio sebe i koji je imao nadnaravnu zadaću da ljude izvodi na pravi put.

Postoji istinit događaj u kome je kod Isusa na razgovoru bio jako problematičan čovjek, čovjek koji je počinio veliki grijeh. Taj čovjek je puno lagao, spletkario, pljačkao i krao, podmetao, diskreditirao druge i širio nemir i strah. Taj čovjek je sirotinju i nejač pljačkao, ubijao, naredio je ubistvo majčinog i očevog sina i činio sve što je strogo zabranjeno Božjim zakonima i Isusovim vjerovjesničkim stavovima i promicanjima.

Tokom razgovora čovjek je pitao Isusa šta da kažem. Isus je odgovorio, reci Istinu, sine moj. Snebivajući se, čovjek je napokon, progovorio i kazao je Istinu od koje se ledi krv u žilama i zastaje dah. Pri kraju ispovijesti čovjek je počeo da rida i plače, glasom koji je bio nalik na krik lava i grmljavinu proloma.

Isus mu je na kraju kazao, "sine moj, tvoja duša je bolesna, a tijelo tvoje zbog toga boli i plače i treba da plače, jer je grijeh veliki. Ogroman. Međutim, postoji nada u ozdravljenje i recept je jednostavan.

Okreni se Bogu i štuj Boga, sine moj". Uskrs je vrijeme da se okrenemo Bogu i da štovanjem Boga nađemo i prisilimo sebe da uskrsne ono Božije u nama. Da uskrsne Isus u nama.

Neka nam ovi dani Uskrsa budu povod da u nama uskrsne odgovornost prema obitelji, dobrota, milost, solidarnost, dobročinstvo, pažnja za stare i nejake, ljubav prema drugom i drugačijem i konačno ljubav prema domu i domovini.

Konačno,
Postoji aksiom koji kaže: "Griješiti je ljudski, opraštati je Božanski".

Oslobodimo se mržnje koja razara i oprostimo, jer nas to oslobađa i čini jačim. Na taj način " naći ćemo Isusa u sebi", i ući ćemo u predvorje i odaje Bogu milih i dragih ljudi i konačno postat ćemo i bit' ćemo "dobri ljudi" na korist obitelji, zajednice i Domovine kojoj pripadamo i koju štujemo.

Ako smognemo snage da oprostimo i prepoznamo Isusa u sebi, Bog će nam sigurno oprostiti ovozemaljske grijehe. Jer je Bog milostiv i njegova moć i ljubav prema nama je kosmička i beskonačna.

SRETAN VAM USKRS, NEKA VAS DRAGI BOG ČUVA I NJEGOVA MILOST I BLAGOSLOV OBASIPA

Općinski načelnik
Avdija Kovačević